Balkan

Balkan (227)

Dino Klepo je poznat na Balkanu po svom Jutjub kanalu “Gastarbajter” ali i po tome što kao emigrant koji živi i radi već nekoliko godina u Nemačkoj, svesrdno pomaže svima sa naših prostora da se snađu kada se dosele u ovu evropsku zemlju.

U videima na Jutjub kanalu on pruža korisne informacije i savete doseljenicima u Nemačku, a neretko im i pomaže da uspostave kontakte sa potencijalnim poslodavcima. Obrađuje teme koje interesuju emigrante, pa je tako ovoga puta u lajv strim na Jutjubu doveo gošću koja je govorila o svom iskustvu medicinske sestre u Nemačkoj.

Tema zaposlenja negovateljica i medicinskih sestara u Nemačkoj je veoma aktuelna, obzirom da su ta zanimanja tražena i dobro plaćena u toj zemlji. Belma Ibrakić je gostujući na kanalu “Gastarbajter” ispričala svoju priču, detalje o tome kako je nakon završetka srednje medicinske škole tražila i našla posao u Nemačkoj.

“Dobila sam vizu za tri dana u ambasadi u Sarajevu…vratila sam se kući i krenula da pakujem kofere za Nemačku”, započinje Belma priču o svom putu u novi život.

U videu koji sledi pogledajte njenu ispovest, priču o tome koliko joj je trebalo vremena da se prilagodi na sistem rada u ovoj evropskoj zemlji, da li je težak i zahtevan posao, koliko je novca potrebno za stanarinu, kako je savladala jezik i sa kojim izazovima se suočavala tokom protekle tri godine:

Poznati vloger Jusuf Kvakić pre dve godine odselio se u Nemačku. Tamo je otišao sa suprugom, a od pretprošle godine radi u jednom tržnom centru.

Svoje iskustvo života u Nemačkoj opisuje na svom vlogu na Jutjubu, a juče je objavio novi video u kojem je kritikovao svoje sunarodnike. Kaže da ga nerviraju gastarbajteri koji dugo žive u Nemačkoj, pa kukaju kada dođu u BiH.

- Ono što me mnogo nervira... Ovde ljudi žive život kakav žive, imaju svoje troškove, obaveze... Često ste čuli i čućete da čovek dođe odozgo iz Nemačke u Bosnu, Srbiju, Hrvatsku, nebitno, i kaže: "Znaš ti šta je gore! Prvo, mnogo se radi. Mnogo se radi, odraše kožu ljudi, odraše!" Kaže ima da plati stan, dvoje dece, školu, oblači decu, auto, osiguranje, možda i neki kredit za auto. Obično se ovde ima jedan auto, neki fijat, neki panda koji se vozi do trgovine i posla i nazad, a obično se ima i neki audi i BMW za Bosnu, jer to se mora pokazati da ti voziš neku mašineriju. Jer to je tako. I ti dođeš dole s mašinerijom i kukaš narodu. Nemoj kukati. Zašto kukaš? Zašto kukaš?

Imaš ovde stan, vodu, struji, kredit za auto, internet, zajebancije, hoćeš da imaš godišnji, da ideš na more... Sve ti to imaš, tvoji troškovi su vrlo visoki. Ali, stavi na stranu svoje troškove i pogledaj svoja primanja. Ako ti imaš da to pokriješ - osim ako si konj, ako si konj onda ćeš ići po diskotekama... to su ovde luksuzi i to ljudi ovde rade mesečno. Probao sam to i skontao - jebote, ja se tamo ne osećam lepo. To ti je bacanje para. Pružiš sebi onoliko koliko možeš da pokriješ.

Nama ovde ne deru kožu. Meni su ljudi pre govorili: "Ti kad odeš gore, videćeš ti kad odeš gore, ima da ti kožu oderu. Nećeš ti misliti na te budalaštine, na te gluposti koje snimaš na Jutjubu. Nećeš ti imati volju za to. Ti ćeš mrtav pasti u krevet. Iz kreveta se dižeš na posao. Ti si robot gore." Lažu, majke mi, lažu! Lažu! Ti ako hoćeš normalan život, nađi sebi normalan posao. Ako hoćeš kule i vile onda se zarobi s dva posla, digneš koji kredit, imaš za šta da radiš i onda si se usosio. Onda možeš kukati. Sam sebi ćeš kukati, svaku noć ćeš zagnjuriti glavu u jastuke i plakati.

Nemojte verovati u te priče, ovde nije savršeno, mora se raditi, ali svugde se mora raditi.

Ovde svaka budala koja hoće da radi može i mora uspeti - poručio je Kvakić.

Na Face televiziji gostovao je bivši ambasador Bosne i Hercegovine Zlatko Dizdarević

„Amerikanci spremaju jednu ozbiljnu intervenciju u BiH, političku promjenu. Treba njima, idu izbori Trumpu. BiH je američki projekat koji nije uspio. Treba mu diplomatska pobjeda. Vjeruju da imaju zamjenu za Dodika. Postoji procjena da bi se u RS-u mogla naći alternativa koja će prihvatiti put u NATO i BiH kao jedinstvenu državu. Ako Dodik padne, dešava se domino; padaju i Čović i Izetbegović.

 

Tužno je vjerovati da će nama neko pomoći zbog nas. Mi nismo nikome bitni. Svako strano rješenje za BiH nosi vjerovatnoću da nama neće valjati. Za ovih 30 godina sami smo sebe doveli do velike nule“, samo su neke od izjava Zlatka Dizdarevića u gostovanju na Face televiziji.

Pogledajte video:

Član Predsedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da je ponašanje zaposlenih u Kancelariji visokog predstavnika (OHR) najbolja potvrda da je godinama u pravu kada tvrdi da je OHR „parazitska i nedobronamerna organizacija na koju je bačeno neverovatno mnogo novca”, uz poruku da taj stav neće menjati.

Dodik je takvom ocenom reagovao na izjavu ministra bezbednosti BiH Fahrudina Radončića o tome da je dobio zahtev zaposlenih u OHR koji traže da se ispita njihova bezbednost, a s obzirom na Dodikovu tvrdnju da su oni „neprijateljska organizacija za Srbe”.

Radončić je poručio da će bezbednosna služba BiH (OSA) i druge agencije napraviti procenu da li je zaista povećan stepen ugroženosti osoblja OHR-a i da li će policija pojačati zaštitne mere oko zgrade OHR, a Dodik je na to poručio da u trenutku dok se svi borimo da spasavamo živote ljudi „neko bi da se mi bavimo nepostojećim pretnjama anonimnim službenicima jedne propale međunarodne firme”.

Reagujući na navodni zahtev službenika OHR, Dodik je u izjavi za Srnu ocenio da je Valentin Incko za platu od 24.000 evra mogao da smisli bolju pakost od zloupotrebe osoblja kome je nadređen.

„Četrnaest godina ponavljam stav o OHR i zanimljivo je da se nakon 14 godina neko oseti ugroženim. Priča je toliko neozbiljna da se tu ne može mnogo šta ozbiljno reći. Ako misle da će takvim ponašanjem mene naterati da promenim stav o ponašanju OHR-a, grdno se varaju”, poručio je Dodik, prenosi Tanjug.

Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović je prokomentirao, kako je kazao, prepotentnu izjavu predsjednika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika da "neće biti Bosne i Hercegovine".

"Ko je on da kaže da neće biti BiH? Je li to Milorad Dodik zaista umislio da je jači od Dejtonskog mirovnog sporazuma, od volje sila i velesila koje su u ovu zemlju investirale svoj ugled, vrijeme, novce, živote i tako dalje. Ja sam već malo stariji čovjek, a nije ni Dodik puno mlađi. Neće biti Dodika i neće biti Izetbegovića u politici i toga će se sjećati uskoro ljudi u ovoj zemlji, za nekih pet ili deset godina, a BiH će biti još sljedećih stotina i stotina godina. Niti će uspjeti da pocijepa BiH, niti da nas nešto prepadne sa ovakvim ponašanjem, niti međunarodnu zajednicu koja je već umorna od njegovog ponašanja i već je prozrijela te planove, niti će otjerati strane sudije iz Ustavnog suda. Samo će napraviti krizu koja će gore pogoditi njegovu stranu i one koji ga podržavaju nego nas koji pokušavamo uporno da stabiliziramo stvari u BiH", kazao je Izetbegović za Al Jazeeru Balkans, prenosi Faktor

Izetbegović je naglasio da je moguće napraviti probosanski front koji bi osvještavao ljude i koji bi strpljivo čekao da se politike poput Dodikove zamore.

"Stare ljude hrane mladi ljudi i ako mladi ljudi nastave da napuštaju BiH, specijalno RS gdje je taj odnos stari-mladi nepovoljniji, gdje je penzija niža, gdje je plaća niža, gdje samo deset posto investicija dolazi, gdje samo deset posto turista dolazi, njima će daleko teže pasti kriza koju uporno proizvodi Milorad Dodik", poručio je Izetbegović.

Govoreći o odnosu međunarodne zajednice, predsjednik SDA je kazao da se ona mora pokrenuti i to što prije.

"Krajnji je momenat da pokažu odlučnost. Tolerirali su jednu strahovitu aroganciju, kršenje odluka Ustavnog suda, drsko suprostavljanje odlukama Ustavnog suda, nagrađivanje ratnih zločinaca, odlikovanja Karadžiću, Plavšićki i tako dalje. Sve su to bile probne bombice da se vidi dokle se može ići. Da su na vrijeme reagirali, ne bi bilo ovoga što imamo sada", ocijenio je Izetbegović.

Dodik, smatra predsjednik SDA, ne može otcijepiti entitet RS, ali može napraviti konflikt iz kojeg ne bi znao izaći.

"Mi ćemo se tome suprostaviti svim sredstvima. Takvu nepravdu nam neće napraviti. Do kraja, do oružja, ma sve. Sve ćemo uraditi. Samo je pitanje kada ćemo šta uraditi. Do zadnjeg ćemo braniti BiH", poručio je Izetbegović, naglasivši da se zločini iz proteklog rata neće moći legalizirati.

Izetbegović je kazao da je procjena ambasadora Kvinte da se želi uraditi ono što se uradilo prije 11 godina, kada su otjerani strani pravosudni zvaničnici.

Podsjetio je Izetbegović i da predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH Milan Tegeltija sluša glas entitetskih političara, a ne zakon.

"Da je profesionalac, nikad ne bi kazao onakvu stvar. Vrijeme je za odlučnost u međunarodnoj zajednici", izjavio je Izetbegović.

Ocijenio je Izetbegović da se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedovoljno energično suprostavlja Miloradu Dodiku, ali da ne želi spekulirati da li Beograd stoji iza ponašanja predsjednika SNSD-a.

Skoro polovina Srba ne voli Hrvate, a trećina populacije ima negativno mišljenje o Albancima, dok, s druge strane, čak dve trećine stanovnika Albanije ima loše mišljenje o Srbima. Ipak, istraživanja pokazuju da u stvarnosti samo petina naših građana zaista poznaje nekog Albanca i svega šest odsto građana Albanije lično poznaje Srbe.

Najnovije istraživanje agencije Faktor plus i novinske agencije Tanjug, obavljeno u avgustu ove godine na 1.000 građana Srbije i isto toliko građana Albanije, pokazalo je da 45 odsto Srba ne voli Hrvate, a 33 odsto naših građana ima negativno mišljenje o Albancima. Srbi su sa 68 odsto ubedljivo najnevoljeniji kod Albanaca, dok nas slede Crnogorci sa 13 odsto.

Direktor agencije za ispitivanje javnog mnjenja Faktor plus Vladimir Pejić smatra da postoje tri problematične tačke u ovim odnosima: istorijske, religijske i kulturološke razlike, problem Kosova i Metohije, te stereotipi koji vladaju.

- Srbi i Albanci misle jedni za druge da su agresivni i da u njihovim mišljenjima dominiraju stereotipi, međutim, oni su jedni kod drugih prepoznali i neke druge dobre osobine. Trećina građana Srbije smatra da su Albanci lojalni i vredni. Kada je reč o negativnim kvalifikacijama, ima dosta toga što nije lepo ni čuti, a utemeljeno je na predrasudama. Visok procenat građana u obe zemlje smatra da smo jedni kod drugih dobrodošli kao gosti, ali da nema prostora za suživot. Ipak, više od polovine ispitanih smatra da bi dva naroda mogla da rade zajedno. Polovina Srba i Albanaca smatra da između ova dva naroda nema nikakvih sličnosti - naveo je Pejić i dodao da su ljudi u regionu željni stabilnosti.

Prema njegovim rečima, političari nisu prepoznati kao neko ko doprinosi rešavanju problema i često su obeleženi kao negativci.

- I pored toga što ovo nije u potpunosti tačno, političari bi mnogo više morali da vode računa šta govore i da se potrude da poprave odnose. Veliku ulogu u odnosu Srba i Albanaca imaju i velesile, kao što su Rusija, SAD i EU. Takođe, Kosovo mnogo više opterećuje građane Srbije nego Albanije - kazao je Pejić. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković ocenila je da Albance i Srbe najviše interesuje ekonomska i politička stabilnost, ali i da dele želju za promenom. Ona je ukazala na negativnu percepciju koja postoji između dva naroda i doživljaj da smo jedni drugima najveći neprijatelji, čemu su i političari dosta doprineli.

Najviše volimo Grke i Crnogorce

- Kada je reč o pozitivnim mišljenjima, građani Srbije najviše vole Grke (43 odsto), a Albanci Italijane (46). Kod građana Srbije slede Crnogorci i Makedonci, za koje se opredelilo 20, odnosno 18 odsto, a kod Albanaca Grci sa 22 procenta, pa onda Crnogorci sa 16 odsto pozitivnih odgovora - rezultati su prvog komparativnog ispitivanja javnog mnjenja u dve zemlje na temu "Odnos srpskog i albanskog naroda, perspektiva tog odnosa, tačke sporenja, mogućnosti i polja saradnje", koje je sprovedeno uz podršku ambasade Norveške.

Željko Ražnatović Arkan je krajem juna 1991.godine, sa blagoslovom Amfilohija Radovića, sa “Tigrovima” naoružanim do zuba, boravio u Cetinjskom manastiru. On je sa svojom paramilitarnom vojskom ispraćen na ratište blagoslovima i zdravicama Amfilohija Radovića i sveštenika Srpske pravoslavne crkve iz Crne Gore

Srpska pravoslavna crkva je uvijek nastojala da kontroliše Crnu Goru i da je veže za velikosprku ideju i ciljeve. Da bi bolje razumjeli današnji pokušaj Srpske pravoslavne crkve da zadrši velikosrpski uticaj u Crnoj Gori, prenosimo jedan veoma zanimljiv tekst koji je davne 1992.godine napisao crnogorski pravnik i historičar Novak ADŽIĆ. On opisuje kako je Srpska pravoslavna crkva uz pomoć velikosrpskih zločinaca predvođenih Arkanom koristila Crnogorce za svoje zločinačke ciljeve. Isto sve i danbas događa samo što je Crna Gora danas nezavisna i suverena država.

Na Cetinju toga hladnog januarskog dana, po ledu i snijegu, gorjela su dva badnjaka: crnogorski ispred Dvora kralja Nikole i srpski ispred Cetinjskog manastira. I jedan i drugi naloženi su u gotovo vanrednim okolnostima, u atmosferi koja je zlokobno slutila na potencijalni konflikt.

Srpski badnjak ispred okupiranog Cetinjskog manastira ložen je pod žezlom Amfilohija Radovića i Željka Ražnatovića Arkana, uz prisustvo predstavnika srpskih partija iz Crne Gore (u prvom redu Narodne stranke i Šešeljeve Srpske radikalne stranke), a uz blagoslov režima, koji je simbolički na tome skupu zastupao, svojim fizičkim prisustvom, tadašnji potpredsjednik Vlade Zoran Žižić. Bio je tada s Amfilohijem i Arkanom i Jovan-Joco Markus, neizostavna mirodjija svake velikosrpske čorbe. Vladajući režim je favorizovao srpski skup ispred Cetinjskog manastira, a policijskom zabranom pokušao je da spriječi Crnogorski sabor na Badnje veče ispred Dvora. Međutim, nije vlast uspjela u svom naumu spriječiti Crnogorce i Crnogorke da nalože Badnjak. Crnogorski suverenisti i pristalice obnavljanja autokefalosti Crnogorske pravoslavne crkve naložili su crnogorski badnjak na trgu ispred Dvora kralja Nikole, kao i godinu dana ranije, uprkos policijskoj zabrani i užasavajućoj hajci, ucjenama, prijetnjama, progonima, lavini kleveta, medijskoj blokadi i velikosrpskom stampedu koji je nasrnuo na njih, a koji je generiran, usmjeravan i kontrolisan iz centara moći političko-ekonomskog i vojno-policijskog sistema vlasti iz Beograda i njegovih ekspozitura.

Crnogorski badnjak 1992. godine naložen je u vrijeme kada je već uveliko vođen rat na prostorima ex Jugoslavije. Bilo je to vrijeme kada su srpska vojska, JNA i paravojne formacije, uz učesće jednog značajnog dijela dobrovoljaca i rezervista iz Crne Gore, vršile agresiju na Hrvatsku i u divljačkom, osvajačkom pohodu razarale, žarile i palile, naročito na prostoru Konavala i Dubrovnika, kao i u Slavoniji i drugim oblastima na teritoriji Hrvatske. U vrijeme kad je ratni vihor zahvatio već bivšu SFRJ, velikosrpski nacional-šovinisti, pored ostalog, prijetili su progonom i linčom crnogorskim suverenistima, koji su bili protiv besmislenog agresorskog rata, razaranja i zločina. Tada su mete otrovnih medijskih napada najčesće, kao i ranije, bili književnik Jevrem Brković, tada komandant “Lovćenskih straza” (formiranih za odbranu Njegoševog mauzoleja na Lovćenu) i lider liberala Slavko Perović. Tokom 1991. godine Vojislav Šešelj i Željko Ražnatović Arkan sa stranica “Pobjede” prijetili su čak i ubistvom Jevremu Brkoviću i Slavku Peroviću. Brković je već bio otišao u emigraciju u Zagreb. Na udaru, medijskom i svakom drugom, bili su crnogorski suverenisti, indipendisti, istaknuta imena iz javnog života i građani iz narastajućeg pokreta za slobodnu i nezavisnu Crnu Goru, okupljeni dominantno oko tadašnjih slobodnih i nezavisnih crnogorskih intelektualaca, Udruženja nezavisnih novinara, Crnogorskog PEN centra, Nezavisnog društva crnogorskih književnika i slično, a u prvom redu Liberalnog saveza Crne Gore, te Crnogorskog federalističkog pokreta Sretena Zekovića, Borislava Cimeše, Božidara Boba Bogdanovića i drugih partija iz antiratnog bloka, i onih koje će se nešto kasnije ujediniti u Socijal-demokratsku partiju Crne Gore (Partije Socijalista Žarka Rakčevića, Nezavisne organizacije komunista Mića Orlandića, Socijalističke partije Crne Gore Ljubise Stankovića, Jugoslovenske narodne stranke Rada Bojovića i drugih).

Bili su tu nezavisni antiratni crnogorski novinari, pisci, intelektualci, predstavnici i članovi crnogorskih kulturnih i literarnih i drugih organizacija. Milorad Popović, Sreten Vujović, Sreten Perović, Mladen Lompar, Milo Pavlović, dr Vojislav P. Nikčević, dr Radoslav Rotković, dr Danilo Radojević, dr Radovan Radonjić, dr Jakov Mrvaljević, dr Vukić Pulević, Miodrag Vukmanović, Sreten Asanović, Rajko Cerović i mnoga imena sa crnogorske kulturne scene koja je slobodarski i crnogorski mislila. Te brojni novinari i saradnici “Monitora” i “Liberala”. I nekoliko bivših istaknutih nosilaca crnogorske vlasti, srušene prevratom 1989. godine. Bila je tu crnogorska odvažna i prkosna omladina, koja je u skladu sa onom Volterovom mišlju “srce je sve” pokazala pravi smisao, volju i hrabrost borbe da se Crna Gora oslobodi okova, a njenu privrženost Crnoj Gori možda ponajbolje ovjekovječuje ona Senekina misao: “Niko ne voli domovinu zato što je velika, već zato što je njegova”. Mnogi su tada, i kasnije, stradali zbog Crne Gore i ljubavi prema njoj. Tadasnja »Pobjeda« je na svojim stranicama konstantno pisala protiv Jevrema Brkovića i Slavka Perovića i Odbora za obnovu autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, njenog prvog predsjednika prof. Dr Dušana Gvozdenovića, te predsjednika, nakon Gvozdenovićeve smrti, tog odbora istoričara prof. Dr Dragoja Živkovića i članova Odbora i pristalica njegove borbe sa cijelog područja Crne Gore, koji su odvažno i dostojanstvoveno javno bez straha iskazivali svoja uvjerenja i stavove.

U vrijeme žestoke velikosrpske ofanzive u Slavoniji i posebno akciji usmjerenoj na osvajanje i razaranje Vukovara, Željko Ražnatović Arkan je, u svojstvu komandanta paravojne formacije »Srpske dobrovoljačke garde«, intervjuisan od tadašnjeg »Pobjedinog« i, istovremeno, novinara Radio Bara, Jovana Plamenca, koji je evo već nekoliko godina đakon Amfilohija Radovića. U intervjuu »Pobjedi«, broj 9347 od 9. decembra 1991. godine, pod naslovom »Stasava srpska vojska« Arkan je, pored ostalog, tada izjavio da Dubrovnik mora pasti, a poslije toga on će pomoći Crnogorcima da osvoje i Skadar. Rekao je tada u razgovoru sa Jovanom Plamencom, koji je objavila tadašnja »Pobjeda« da će na ljeto u Dubrovnik doći da sluša gusle, te da će Jevremu Brkoviću i Slavku Peroviću čim raskrsti sa spoljnjim neprijateljima »i oca i majku«. Činjenica je da je Arkan sa svojim »Tigrovima«, odnosno, tjelesnom gardom i paravojnom formacijom »Srpskom dobrovoljačkom gardom« bio na Cetinju 6. januara 1992. godine kao gost srpskog mitropolita Amfilohija Radovića, kad je sa naoružanim i uniformisanim formacijama zaposjeo i time oskrnavio Cetinjski manastir.

E u takvim i sličnim okolnostima presije, sikane, ucjenjivanja i hajke trebalo je naložiti crnogorski badnjak na Cetinju 6. januara 1992. godine. I naložen je, uprkos svemu. Uzalud su protiv crnogorskih suverenista i autokefalista bili režim u Beogradu i Podgorici. Zaludno su protiv njih bili UDBA i KOS, mediji, moć, finansije, vojska, policija i paravojne strukture, velikosrpski klerikalci… Badnjak crnogorski je naložen, a građanski mir u Crnoj Gori je tada sačuvan. Do oružanog sukoba, najavljivanog i priželjkivanog od strane srpskih velikodržavnih šovinista, na Cetinju tada, na sreću, nije došlo. A, početak sukoba, je visio o koncu. Srećom, izbjegnut je. Crnogorci koji su odlučili da odbrane simboliku i smisao badnjačke vatre zapaljenje na trgu kralja Nikole godinu dana ranije, uspjeli su u tome.

Ostaće u istoriji upamćene i zabilježene, kao simbolika čina žudnje za slobodom i izraz hrabrog prkosa srpskoj okupacionoj vojno-crkvenoj mašineriji u tadašnjoj Crnoj Gori, sačuvane ilustracije, objavljene u novinama i na video zapisima, masovnog javnog spaljivanja, vatrom sa svijeća (sterika), šibica, duvanskih upaljača, onog zloglasnog i uvredljivog papira o policijskoj zabrani održavanja Svecrnogorskog narodnog zbora i doček Crnogorske badnje večeri, 1992. godine, prilikom Arkanovog pohoda na Cetinje i boravka na Amfilohijevom skupu ispred Cetinjskog manastira, u gradu u kojem je, pod zaštitom i favorizacijom tadašnje beogradsko-podgoricke vlasti, već od kraja 1990. godine stolovao Amfilohije (Risto) Radović, kao uzurpator i okupator na tronu Svetog Petra Cetinjskog.

Spaljivanje policijskog rješenja o zabrani održavanja Crnogorske badnje večeri 6. januara 1992. godine poprimilo je tada na Cetinju, na asfaltu i pločniku trga Kralja Nikole ispred Dvorca, prekrivenom snijegom i ledom, u studenom januarskom sutonu, masovni buntovnički karakter. Bio je to dostojni nastavak historijskog čina Crnogorske Badnje večeri ispred Dvora 6. januara 1991. godine. Taj čin su neki mediji propratili objavljivanjem fotosa, koji to najpreciznije prikazuju. I pokojnog Gara Nikčevića sa šeširom u centru tog čina. Poruka i simbolika, i prvog i drugog crnogorskog badnjaka na Cetinju, 1991. i 1992. godine, bila je jasna progonjenima i progoniteljima. Progonjeni su odlučili da upotrijebe naročito oružje: odbijanje izvršenja režimske policijske zabrane održavanja Svecrnogorskog narodnog zbora i nalaganja crnogorskog badnjaka na taj način što će direktno na istome mjestu kao i 1991. godine, pred licem uniformisane vojske progonitelja, javno spaliti odluku o zabrani i uskraćivanju njihovog prava na slobodu javnog zbora, slobodu, savjesti i javnog ispovijedanja vjeroispovijesti.

Nekoliko hiljada crnogorskih patriota iz Cetinja, Bara, Podgorice, Niksića, Kotora i drugih gradova i krajeva iz Crne Gore ostalo je čvrsto u odluci da ne dozvoli sprečavanje nalaganja crnogorskog badnjaka 6. januara 1992. godine. I nijesu to dopustili! Cetinjani su činili okosnicu tog skupa. Vrlo značajna uloga bila je Barana, Podgoričana, Niksićana, Kotorana i drugih crnogorskih gradjana. Badnjak crnogorski je ispred Dvora nalozen uz crnogorske narodne pjesme »kralj Nikola na umoru blagosilja Crnu Goru«, »Oj svijetla majska zoro, majko nasa Crna Goro«, skandiranje i pokliče »Ovo nije Srbija«, »Crna Gora, Crna Gora«, »Mi smo Crnogorci«, te pjevanje »Risto ovdje nije gazda, Crne Gore biće vazda«, »Crnu Goru ne priznaju, spremaju je za izdaju« itd. Crnogorski barjaci vijorili su se na trgu ispred Dvorca kralja Nikole sve vrijeme dok je trajala procesija nalaganja badnjaka. O tome skupu ispred Dvora i boravku Arkana sa njegovim paravojnim formacijama, pisali su brojni mediji, a tome je posebno svoje stranice posvetio crnogorski nedjeljnik “Monitor”.

Severna Makedonija juče je brojala 148 zaraženih koronavirusom.

Kao i druge balkanske zemlje, i oni se bore sa epidemijom, ali nađu vremena i da nas zasmeju.

Tačnije, jedan TV prilog je mnoge razveselio i ovo mračno doba. 

Makedonca su pitali da li misli da je koronavirus proizveden u laboratoriji, a on je o tome imao urnebesnu teoriju.

Smatra da je virus napravila neka žena, a za to je imao 4 spremna objašnjenja.

Poslušajte šta je rekao:

PrviI pacijent u Mostaru kojem je potvrđena zaraza koronavirusom ujedno je izazvao i javno-zdravstveni i politički skandal, o čemu su se raspisali bosanskohercegovački mediji.

Pre dva dana su u Univerzitetsku kliničku bolnicu (SKB) Mostar primljena dva pacijenta sa šireg područja Mostara – otac i sin, koji su se žalili na prehladu, pa su zbog respiratornih teškoća i upale pluća smešteni na Odeljenje za plućne bolesti.

U SKB Mostar testirani su na Covid-19 te je za oca utvrđen pozitivan, a za sina negativan rezultat.

No, uskoro su iz mostarske bolnice krenule da cure informacije koje značajno komplikuju prvobitnu verziju događaja.

Izvor iz SKB-a Mostar: Sami smo uveli virus u bolnicu

Sami smo uveli virus u bolnicu, rekao je za Dnevnik.ba izvor iz SKB-a Mostar, nakon što je potvrđeno da je jedan pacijent pozitivan na koronavirus.

Problem je nastao kad se ispostavilo da je zaraženi pacijent čitav jedan dan proveo po različitim delovima SKB-a Mostar i bio u kontaktu sa nizom osoba. To je indirektno potvrđeno i u saopštenju Kriznog štaba HNŽ-a.

Ključno je pitanje zašto je pacijent zaražen koronavirusom boravio na Odeljenju za plućne bolesti umesto na Infektivnom. Pritom je pak potencijalno prekršen i protokol koji je napravljen kako bi se što efikasnije izborili sa koronavirusom.

Prema informacijama koje cure iz SKB-a Mostar, pacijent i lekar koji ga je smestio na Pulmologiju su u kumovskim vezama. Drugde je pak objavljeno da su rođaci. U svakom slučaju, radilo se o primanju preko veze.

Pacijenti lagali

Da su pacijenti lagali potvrdio je i direktor SKB-a Mostar dr. Ante Kvesić.

“Najveći problem je činjenica da je pacijent u anamnezi rekao lekarima kako nije boravio nigde izvan Bosne i Hercegovine, pa nije ni tretiran kao potencijalno zaražen koronavirusom, nego je primljen na Odeljenje pulmologije, čime je ugrozio brojne živote”, rekao je Kvesić za Klix.

“Mi smo u utorak zbog jednog pacijenta koji nas je pogrešno usmeravao nekoliko sati, poslali deset ljudi u izolaciju", dodao je.

"Otac i sin su u bolnici. Kod oca smo potvrdili virus, kod sina prvi test je negativan, međutim s obzirom na to da su oba došla na pulmologiju i bili sa još jednim čovekom, sva tri smo premestili u prostor koji smo opremili za izolaciju. Napravili smo sve po pravilima službe”, tvrdi Kvesić.

Epidemiološka služba traži sve koji su bili u kontaktu sa ocem i sinom

Zbog celog slučaja, kako ističe, epidemiološka služba radi na traženju onih s kojima su oni bili u kontaktu, a smatra da to nije mali krug.

Radio Sarajevo tvrdi da su se pacijenti žalili na upalu pluća te prećutali podatak da su nedavno bili u Italiji pa su zato smešteni na Pulmologiju.

Naša stranka traži istragu

Cela stvar je dobila i političku dimenziju. Bosanskohercegovački mediji pišu da su pacijenti bliski HDZ-u. Istragu je zatražila Naša stranka.

“S obzirom na to da postoje indicije da je u slučaju lečenja pacijenta zaraženog virusom COVID-19 došlo do onog što se definiše u Krivičnom zakonu Federacije BiH kao ‘krivično delo protiv zdravlja ljudi’, što je precizirano u članu 225 i 229 (Prenošenje zarazne bolesti i nesavjesno lečenje) pozivamo Tužilaštvo da otvori istragu o ovom slučaju.

Potrebno je istražiti i u što skorijem vremenskom periodu informisati javnost o dešavanjima u vezi sa spomenutim slučajem kako bi se sankcionisali oni koji su eventualno napravili grešku, a građanima vratilo poverenje u zdravstveni sistem i medicinsko osoblje. Ukoliko nije bilo propusta, važno je takođe da to građani znaju kako bi se izbegle glasine i širenje panike.

U periodu koji je pred nama, ključan je iskren i odgovoran pristup i komuniciranje istine. Svesni smo da je situacija teška, da niko nema iskustva sa pandemijom ovih razmera, baš zato se moramo moći osloniti jedni na druge, ali i na sistem. Svako gledanje kroz prste, zaobilaženje protokola, neprijavljivanje neodgovornih i nesavesnih će nas sve skupo koštati. Način na koji su se stvari u Mostaru odvijale do sada hitno moramo ispraviti”, rekli su iz Naše stranke.

Ne trebaju nam “Bogati klinci Instagrama” iz Azije, Hrvatske ili Bosne i Hercegovine - mi imamo decu lokalnih moćnika, političara, preduzetnika i slično, koja s vremena na vreme osvanu u medijima i to ne zbog svojih izvanrednih poslovnih, obrazovnih ili humanitarnih podviga, već kao čisti prikaz nezamislive moći prosečnom građaninu.

Deca moćnika aktivna su na Fejsbuku, Instagramu i drugim društvenim mrežama gde objavljuju fotografije koje svedoče o lagodnom životu, praćene podsmehom spram onih koji se drznu da zadirnu u njihov svet i sve ono na što misle da imaju pravo.

U Vinkovcima je prošle nedelje brutalno pretučen mladić koji je sada van životne opasnosti. Incidentu je prisustvovao Domagoj Culej, sin HDZ-ovog saborskog zastupnika Steve Culeja, a prema navodima policije dobiće krivičnu prijavu, kao i svi drugi koji su bili tamo. Domagoj Culej nije učestvovao u tuči, a kako kaže Stevo Culej policija je ustanovila da njegov sin nije imao nikakav kontakt s pretučenim mladićem.

Stevo Culej je sam sina odveo na policiju i pričekao da se završi sa obradom slučaja. Stevo Culej takođe tvrdi kako postoji snimak kamere koja potvrđuje da njegov sin nije umešan. Domagoj Culej je od ranije poznat javnosti, a posebno zbog aktivnosti na društvenim mrežama gde se u statusima, koji su čak bili javni, pohvalio tatinom platom koja ne iznosi "sramotnih" 14.500 kuna (malo manje od 2.000 evra).

Stevo Culej, međutim, ima objašnjenje za svaki nestašluk svoga sina, pa je tako ovaj ispad objasnio sinovljevom frustracijom proživljenom posle medijskih napada na oca, dodajući da su Domagoja ga ljudi nazivali sinom "uhleba" (osoba koja prima platu iz državnog proračuna za rad koji ne rezultira stvaranjem dodatne vrednosti u smislu proizvodnje dobara ili pružanja usluga koji korisnicima istih povećava kvalitetu života), lopova i slično.

Kad je Domagoj čestitao Novu godinu svojim prijateljima na Fejsbuku citatom pjesme "Jasenovac i Gradiška stara", Stevo Culej je rekao kako je sinu objasnio da nije vreme da se takve stvari puštaju i da se to slušalo u nekom posleratnom periodu.

Svi su navedeni statusi nakon objavljivanja u medijima obrisani, a Domagojev profil očišćen od spornih komentara i fotografija. Na Instagramu se može se videti tek nekoliko fotografija njega samog, blistavog tamnoplavog BMW-a i novčanica koje većina građana na takvoj hrpi ne vidi u svom radnom ili životnom veku.

Ipak, Domagoj Culej bar nije punio novine zbog žestokih okršaja sa zakonom, što se za druge tatine sinove ne može reći. Tako se Hrvoje Đakić, sin zastupnika Josipa Đakića, tri puta zaleteo autom u čoveka. Hrvoje je pravosnažno osuđen u Zadru zbog pokušaja ubistva Zadranina Predraga Vukčevića na ostrvu Ugljanu u januaru 2010. Posle svađe i koškanja pred diskotekom.

Hrvoje se, pod uticajem alkohola, zaleteo automobilom na Vukčevića, a uspeo je da ga udari u trećem naletu. Dobio je uslovnu zatvorsku kaznu od 10 meseci jer je bio otac dvoje maloletne dece i veoma pijan.

Vladimir Arlović, sin današnjeg ustavnog sudije Mate Arlovića je 2005. skakao i urinirao po vozilu u kojem su bile dve devojke ispred noćnog kluba u koji ga obezbeđenje nije pustilo. Vladimir je još 2002. kao maloletnik udario policajca koji je intervenisao zbog narušavanja javnog reda i mira u dvorištu osnovne škole.

U poređenju sa decom političara, naslednici tajkuna su brutalniji - 2002. i 2007. Tri mlade devojke poginule su u udesima dok su za volanom automobila sedeli sinovi poznatih preduzetnika.

Ivan Primorac, sin tajkuna Marijana Primorca, je 2002., kad je imao 17 godina, automobilom udario maloletnu Anu Andrijašević i Katu Erceg, koje su tada poginule. Kazna od dve i po godine smanjena mu je za šest meseci sa šokantnim obrazloženjem da on dolazi “iz porodice društveno prihvatljivog ponašanja” i da je uspešan student fakulteta u inostranstvu.

Ivan je odležao 22 meseca u pulskoj Valturi posle čega je otišao na školovanje u švajcarski Lucern. Prvi blindirani BMW, u kojem se bivši premijer Ivo Sanader vozio od 2004. do 2007. i koji je vredan 4,2 miliona kuna, poklonio mu je otac, koji je to priznao i USKOK-ovim istražiteljima.

Hrvoje Žužić, sin velikogoričkog tajkuna Željka Žužića, je 2007. sa 2,15 promila alkohola u krvi, vozeći BMW brzinom od 111 kilometara na sat, izazvao nesreću u kojoj je poginula 19-godišnja Ružica Pavić, a njen dečko teško povređen. Žužić je osuđen na pet godina zatvora, a pušten je više od godinu dana ranije jer se uzorno ponašao i zato što mu se u zatvoru pogoršalo psihičko stanje.

Hrvatski mediji pišu o mladoj Kristini Penavi, devojci koja ima štand s mandarinama u Zagrebu.

Obišle su je brojne redakcije hrvatskih portala, a svi tvrde da je ova 20-godišnjakinja nevjerovatno ljubazna i simpatična.

-Ona ima pune ruke posla - navodi se u jednom od tekstova koji su napisani o Kristini.

Osim što prodaje mandarine, mnogi se žele i fotografisati s njom te izlaze iz automobila ulazeći u gužvu kako bi došli do nje.

Kristina kaže kako je navikla na gužvu, trube automobila i buku. Sudara, kako kaže, još nije bilo. Ona radi od devet do 19 sati, a u tom periodu uspe prodati čak i do 300 kilograma mandarina.

View this post on Instagram

A post shared by ? KRISTINA ? (@lareina1134) on

Kupci su uglavnom muškarci i nije im teško čekati u redovima da dobiju kilogram Kristininih mandarina.

View this post on Instagram

A post shared by ? KRISTINA ? (@lareina1134) on

Hrvatski portal 24sata prozvao ju je "Pamelom Mandarison" te su dopisali kako na mestu gde ona radi nije potreban radar, jer se svi vozači kreću po ograničenju, a nekad čak i ispod njega.

View this post on Instagram

A post shared by ? KRISTINA ? (@lareina1134) on

Već je poznata svim Zagrepčanima, jer je ranije prodavala lubenice, dok je na društvenim mrežama možete videti kako promoviše parfeme.

Strana 1 od 17

Preporuka za čitanje

Novosti dana Politika Ekspres 

Ekspres Politika predstavlja online magazin sa osvrtom na dnevno političku situaciju u Srbiji i svetu. Ovaj online news portal nije ni u kakvoj vezi sa kompanijom Politika AD koja se bavi izdavanjem magazina: Bazar, Politikin Zabavnik, Ilustrovana Politika, Viva, Svet kompjutera, Mali Politikin Zabavnik, Enigmatika i Razbibriga, kao i dnevnih novina Politika i Sportski žurnal, a koje izlaze pod firmom Politika novine i magazin. Politika Ekspres Online predstavlja poslednji pravi tabloid u Srbiji koji se nalazi među TOP 50 najčitanijih sajtova u Srbiji