Planeta

Planeta (136)

default

Želite da upoznate prelepe Čehinje?

Još u filmu Varljivo leto postavila se teza kako su Čehinje prelepe devojke. San Slavka Štimca da bude sa prelepom Čehinjom, postala je realnost mnogih Srba.

Danas, internet omogućava brz kontakt sa iblo kojim delom sveta. Na sajtu czech-ladies.com možete pronaći baš te prelepe Čehinje.

Ovde ostavljamo samo jedan mali deo, po našem izboru. Ukoliko želite više da se informišete, idite na ovaj sajt. 

Verujete li da ovakve Čehinje zaista postoje?

Ima raznih slučajeva. Starijih ili mlađih, plavuša ili crnki, vitke ili malo punačke itd.

U našem narodu postoji i dosta viceva u kojima su glavne uloge našle Čehinje.

Uglavnom se spominju u kontekstu prelepih devojaka koje i nisu baš bistre, ali...

Ako bi putem ovog sajtsa komunicirali sa njima, možda bi i promenili svoje mišljenje. 

Čehinje su zaista prelepe. 

Prema svemu sudeći, Dalmatinci, posebno oni sa zadarskog područja, fatalni su za Čehinje i Slovakinje. Naime, više od pedeset žena iz tih dviju zemalja udale su se u Zadar i okolicu posljednjih godina, i to najčešće nakon ljetovanja. 

Djevojke su organizirane u udruzi "Oko Jadrana" i tvrde da ih se mnogo više udalo u Hrvatsku nego što imaju podatke. Ekipa Hrvatske televizije razgovarala je s pet Čehinja i Slovakinja te doznala sve o njihovim ljubavima i o tome kako su se priviknule na Dalmatince.

Njihove ljubavne priče su različite. Tako je jedna od njih, primjerice, došla u Dalmaciju vidati ljubavne rane. No, poznato je da "boljeg lijeka od Dalmatinca za to nema". 

Štoviše, Dalmatinci su bili toliko marljivi da je morala bježati od jednog, pa je na kraju susrela svojeg budućeg. Poslušajte i pogledajte što je još doznala ekipa HTV-a.

Duhoviti osvrt na turiste u Hrvatskoj književnice Dade Batinić iz Makarske postao je apsolutni hit na Facebooku!

U pet dana od objave, status je pokupio više od devet tisuća “lajkova”, a podijeljen je više od četiri tisuće puta.

Status prenosimo u cijelosti, svakako ga vrijedi pročitati:

“Talijani te uvik pitaju govoriš li engleski, ali tvoj odgovor, ma kakav bio, ne razume jer engleski ne pričaju. Rečenica “Spik ingliš?” u njih se prenosi s koljena na koljeno i za nju su svi čuli. Vuču se po kući ka slina po maramici i uvik in svašta triba, obično ono što u sebe doma nemaju. Svi sve pitaju uglas i isprid tebe se posvade prije negoli odgovoriš. Kad odu, taj apartman više ne moreš nikome iznajmit jer ga triba piturat, deratizirat, a najbolje-spalit! Fale ti cijevi od vode, fali ti pepeljara…fali ti i živaca da o Talijanima uopće pišeš.

Bosanci, meni najmiliji gosti, uvik u autu dovedu makar osobu više negoli auto more primit. Kako priđu granicu, nije jasno. Čin parkiraju, ispadaju vanka s osmijehon, ko da nisu putovali 5, 6, 7, 8 sati po najvećoj vrućini. Puten, kažu, stali u Jablanicu, donili ti malo pečenoga, pa u Blagaj, donili ti urmašicu, a u Metkoviću kupili marmeladu od nektarina, mislili ponit kući, ali in se sviđaš pa ti dali i to. Grle te i ljube iako se prvi put vidite. Rezervirali su apartman na sedan dana, a lovu potrošili drugi dan ujutro. Nesritni i nikakvi spremaju se kući, povest će i rođaka nazad, trevili ga jutros na plaži, doša samo na dan. Kako su ti se uvukli pod kožu, daš in pet dana gratis. Rođaku također. Oni plaču od sriće, ti jecaš. Pitaju te šta ti je, ne znaš ni sam. Otad ste najboji prijateji pa zimi, dakako, ideš u njih. Više spize izideš u tih sedan dana negoli u sebe cilu godinu. Kad se vratiš doma oni te svako malo pitaju kako si, a ti njih samo kad in misliš doć u goste. Kad o njima pričaš svome društvu, spominješ ih ka čimavice koje ti liti navrnu pa ne moš zaradit, a kad oni svojima govore o tebi, svaki njiov prijatej misli kako si super pa te zafrendava na fejsbuku. Zaključiš da si ograničen dalmatinskin mentaliteton i gadiš se sam sebi u periodu od 1.10. do 1.6.

Ako je Švabo reka da će doć u subotu u 10.00 more bit autocesta zatvorena zbog bure, more mu umrit mater, ali njega eto u 10:00:00. Prema njima se ophodiš ka i oni prema tebi, službeno, ko da si doša u općinu sređivat papire. Gledate se malo ladno, malo s nerazumijevanjen, ti strepiš jel ti išta fali, a njima smeta i da ih pitaš kako su. Nakon toga ih više ne vidiš i ne čuješ. Pari da ih nema, ne troše ni vodu ni struju, jedino što svaki dan na konop obise novi šugaman. Ti poštuješ kućni red zbog njih, televiziju slušaš na 20, a ćaći zapritiš da ćeš ga ostavit u staračkome pojača li na 30. Mobitel ti ne zvoni nego drće, a taman i da si dobijo na lotu, prošapćeš jupi. Kad odu, daješ stan samo Amerikancima da se izbalansiraju energije.

Amerikanci non-stop laprdaju i zvizneš na živce još na kolodvoru. Nijedne rečenice u njih nema bez najmanje dvi podštapalice i jasno ti je zašto naš čovik uspije u stranome svitu. Za Hrvatsku su prvi put čuli igrajući društvenu igru. Skupilo se njih šest pa jedan nabojo na zemljopisnoj karti di će društvo ove godine prije fakulteta. Prst mu zavatijo i susjedne zemlje no, za razliku od BiH i Srbije, Krejša je na moru. Za Neum isto nikad nisu čuli. U avionu su izguglali sve o našoj povijesti od stoljeća sedmog naovamo, vidili pošto su nan kurve i spiza i čude se da znamo šta je wi-fi. Potraš ih prije negoli ste došli do apartmana.

Poljaci nisu sigurni je li Makarska grad u koji su naumili ić, niti znaju kako su do tebe došli. Pitaju te svašta, ne čuju ništa. Pitaju more li se na planinu i kad je najboje ić. Rečeš da je najboje prije sunca, nikako u podne, odu u podne. Rečeš da je dućan pedeset metara livo, odu desno do izlaza iz grada. Pitaju te di je nudistička plaža, neće se tamo kupat nego da ne bi zabunon na nju nabasali. Uputiš ih nistrmo, javna plaža in je 5 minuta od kuće. Kad se vrate, pokazuju ti slike koza i pripoznaš među kozama Andriju Bakujina koji živi u Velikome brdu, deset kilometara odavde. Svaki put kad ih pogledaš glupavo se smješkaju i u sebi misliš da su tribali odsjest u kakvome centru za skrb. Porazbijaju ti pola inventara, optuže te da in prpaš po stvarima jer ne mogu nać svoj otvarač za konzerve. Zaštopaju perilicu za suđe jer teču skupa sa manistron gurnu unutra. Kad odu, malo razmišljaš o Hitleru.

Englezima je sve ekselent, osin šta prezirno komentiraju ono što vide i dotaknu. Srdela je odlična, ali zar nemate fish and chips? S mladima je lakše, čuli su za Dubrovnik i Zrće pa in objasniš da si ti između. Odma će sutra tamo ili vamo, zavisno od autobusnih linija. Moraš in sve naplatit unaprid jer loču, padnu s balkona istu večer i naredne dane provedu u bolnici. Odeš jednon u posjet, poneseš kilo limuna i litar soka, Englez je još u komi, vratiš sve doma. Potrošio si, ali nije ti žaj.

Australci ti plate deset dana, ali kako prvu večer svrate u pivnicu tako ih narednih devet dana više ne vidiš. Dođu doma tek deseti dan, u istoj majci i istin gaćama u kojima su ih vidio i prvi dan. Panično traže pasoš, kasne na avion. Ljube ti i grle mater, itaju se na susidu s kojon ne govoriš, vidili je da zaliva isprid kuće. Dovikuju se sa prolaznicima, mašu svima. Mašeš skupa sa susjedon (profesionalci ste), a kad zamaknu za prvu okuku, njoj jebeš mater i popiješ malo vode s cukron da te ne kolpa. Za Australce se ne triba sekirat da neće stić na avion jer se još nije dogodilo da oni nemaju sriće. Uvik se potrefi da je gužva oko ukrcaja pa kasnili tri sata ili tri dana uvik stignu na vrime.

Francuzi, čin su došli, zapisuju na šta će se žalit ne bi li dobili povrat novca. Odma se pogodiš da in vratiš 100 eura samo da te ne gnjave za svaku sitnicu. Za njiove pare iznajmiš apartman u tete i vratiš se kad oni odu.

Česi ubace stvari u stan, nameče ceradu na auto i nema šanse da će sist za volan do kraja odmora, iako obilaze cilu Rivijeru. Znaju svaku samoposlugu u gradu, upoznati su sa besplatnin zbivanjima, kulturnin znamenitostima, bauljaju po plaži i planini….Tek kad su sve izvižitali sidnu popit kriglu pive. Ko što Čehinja voli pokazat sise, tako Čeh voli pokazat drob. Ko što se Čehinja, koristeći razvedenost obale, kriomice kresne s našin spasiocen na plaži, tako Čeh kriomice loče pivu, izgovarajući se da mora u kafić na zahod. U muškaraca i dalje dobro kotira “fudbalerka”, a ženske se strižu nakratko i to tako da ne znaš jel je ostriglo ili počupalo. Da se ne misle oće li izgorit ili neće, sprže se odma prvi dan pa se među svojima fale ko je crveniji. Žaj ti je kad odu jer su razdragani i nema u njima zla. Njiova ćer ti se ionako oženi za rođaka, viđat ćete se.

Hercegovac ne rezrvira ništa jer je još za vrime rata kupijo stan u Makarskoj. Kako nije od vele odanja, gleda kako bi dotra prva dva kola od mercedesa u plićak. Kad izađe iz auta sidne u najbliži kafić i pije tri deca dok žena iskrcava sve iz gepeka. Ona ita peraje, maske, dicu, suncobrane, rukavice… Polak toga dica odma meću na sebe. Kad su dica u moru, mater in sidi pod suncobranon i motri na njih ka bejvoć iako ne zna plivat. Dica deranjen nadjačavaju jet-ski egzibicije i cila plaža gleda šta ta dicu mogu. A mogu slijedeće: začepit nos rukon i stisnit usta da poplave, pa taknit glavon more. Tako nekih stotinjak puta, ali s istin žaron i povicima. Jedini način da se njih riješiš je da zovneš “pauka”.

Austrijanac, ka i Slovenac, ako i dođe, dođe na bicikli ili makar s auton koje vuče pet šest bicikli na krovu. Ne iđe na more nego ga vidiš na po staze kad odeš na planinu kopat kunpire. Voziš golfa tricu TDI i do vrha “Sv. Jure” je mrtva trka. Pokušavaš ga izgurat sa staze ali digne biciklu na zadnje kolo i ruvinaš auto o kamen. Dođe na vrh prvi, a od polak litra vode koje ima sa sobon, ostalo mu četiri deca. Daje tebi jer ti u autu ne radi klima.

P.S. Svaka sličnost sa stvarnin osobama je slučajna. Moguće je npr. da Hercegovac nema stan nego kuću…itd.”

Prošli je tjedan američki predsjednik Donald Trumppriznao Jeruzalem glavnim gradom Izraela i odlučio da se američko veleposlanstvo preseli iz mediteranskog Tel Aviva, stvarne izraelske metropole, u kontinentalnu prijestolnicu raznih carstava i tisućljetni sveti grad židova, kršćana i muslimana. Time je taj politički analfabet i primitivac, što se nalazi na čelu još uvijek vojno i ekonomski najmoćnije države na svijetu odakle vodi svoju inačicu sukoba civilizacija, rasa, nacija, vjera, rodova, zemalja i kontinenata, a koja diljem Amerike i svijeta sije sjeme zla, potaknuo događaje s nesagledivim posljedicama na Bliskom istoku i u cijelom svijetu.

Neopisivo je teško prikazati povijest i simbolično značenje Jeruzalema. U politološkoj se literaturi desetljećima – zajedno s Bejrutom, Belfastom, Nikozijom i dr. – proučava kao tipičan podijeljeni grad. Suvremena povijest Jeruzalema kao podijeljenog grada počinje s prvim izraelsko-arapskim ratom 1948.-1949. u kojemu je Izrael pobijedio arapske države koje su ga napale samo dan nakon što je proglasio neovisnost, obranio novostečenu državu te osvojio dio teritorija koji je prema Rezoluciji UN-a o podjeli Paelstine na židovsku i arapsku državu iz 1947. bio namijenjen Arapima. Arapi su zadržali pod svojom vojno-političkom kontrolom ono što danas čini skraćeni Pojas Gaze, koji je potpao pod vlast Egipta, i Zapadnu obalu, koja je potpala pod vlast Jordana. Jeruzalem je podijeljen Zelenom crtom na zapadni dio pod kontrolom Izraela i istočni dio pod kontrolom Jordana. Uz crtu razgraničenja izgrađena je dva i pol kilometra duga fizička barijera okružena “ničijom zemljom”. Samo su diplomati, kršćanski kler, hodočasnici i povlašteni stranci smjeli prijeći Zelenu crtu.

Tako je bilo do 1967., kada je Izrael u šest lipanjskih dana teško porazio arapske države u trećemu izraelsko-arapskom ratu te okupirao Pojas Gaze, Zapadnu obalu i Golansku visoravan. Izraelska vojska ušla je u Jeruzalem, a general Moše Dajan naredio je da se uklone fizičke prepreke što su dijelile grad. Temeljnim zakonom 1980. – Izrael nema uobičajeni pisani ustav, nego “zbrojni ustav”, koji čine Deklaracija o neovisnosti iz 1948. i više temeljnih zakona koji uređuju ustrojstvo i djelovanje glavnih političkih i društvenih institucija – Jeruzalem je proglašen jedinstvenim, nedjeljivim i vječnim glavnim gradom Izraela. Međunarodna zajednica nije priznala taj jednostrani izraelski čin pa su veleposlanstva drugih država ostala u Tel Avivu.

Premda je Dajan 1967. srušio fizičke barijere između dva dijela grada, one su opet niknule. Izrael je, naime, izgradio “sigurnosni zid” koji je razdvojio zapadni i istočni Jeruzalem. Nije time grad samo opet fizički podijeljen nego su produbljene i učvršćene granice između dvaju političkih i socijalnih svjetova što žive u njemu.

Grad danas ima oko 770.000 stanovnika: oko 65 posto Židova i oko 35 posto Palestinaca. Zapadni židovski dio povezan je modernom autocestom s Tel Avivom koja prolazi Zapadnom obalom, ali se Palestinci njome ne smiju voziti, pa kritičari izraelske politike to nazivaju “cestovnim aparthejdom”. Zapadni Jeruzalem razvio se u prosperitetnu turističku, trgovinsku, financijsku, sveučilišnu, kulturnu urbanu cjelinu, a njegovi su stanovnici potpuno integrirani u izraelski pravni i politički sustav.

Istočni Jeruzalem pretvoren je pak u geto okružen sigurnosnim zidovima, vojnima kontrolnim točkama i lancem židovskih naselja u njemu i oko njega u kojima živi oko 300.000 židovskih naseljenika, te je potpuno odsječen od svoje prirodne i etničke okoline na Zapadnoj obali. Palestinski stanovnici grada nemaju ni izraelsko državljanstvo ni izraelske putovnice, nemaju jednaka politička i socijalna prava kao stanovnici Zapadnog Jeruzalema.

Donald Trump digao je na noge taj uzburkani i uzavreli svijet. Tek što su se pojavili obrisi kraja rata u Iraku, kakav je SAD uglavnom želio, i kraja rata u Siriji, kakav SAD uglavnom nije želio, te tek što se nazrela mogućnost makar privremena gašenja ratnog grotla na Levantu i Bliskom istoku, evo Donalda Trumpa da svojima bezumnim potezima razbukta nove sukobe.

Trumpovi pobornici na europskoj desnici trebali bi shvatiti da je to i protueropski čin, i to zato što bi novi sukobi i ratovi na Levantu pokrenuli nove masovne migracijske valove prema Europi s kojima se ona ne zna i ne može nositi. Jesmo li, možda, naivni? Je li pravi cilj Trumpove politike upravo destabilizacija Europe i napose Europske unije? Najgore je to što se čini kako ovo nije ni kraj ni vrhunac Trumpova političkog bezumlja…

default

Njeno ime je poznato u čitavom svetu, i o njoj pišu hvalospeve, kako modni, tako i poslovni listovi

Novoizabrani predsednik SAD Donald Tramp je do svoje sedamdesete godine uspeo da stvori ne samo uspešan biznis i korporaciju vrednu više milijardi dolara, već i veliku porodicu.

Njegov najveći ponos je, nesumnjivo, kćerka Ivanka. Ivanka Trump je savršen primer savremene Amerikanke: u 35. godini ona je srećna žena i majka troje dece, uspešna poslovna žena, širokogrudi filantrop i uspešna spisateljica.

Njeno ime je poznato u čitavom svetu, o njoj pišu hvalospeve, kako modni, tako i poslovni listovi. Pritom, ne ocenjuje se to koliko su roditelji potrošili novca na „zlatnu ćerku“, već koliki profit je ona donela „Organizaciji Trump“.

Poverenje koje Tramp ima u ćerku je bezgranično, upravo njoj poverava zaključivanje najvažnijih ugovora. Mediji i politikolozi je zovu „Trampovom zvezdom“, koja je dovela republikance do pobede na ovim izborima.

Ivanka je svim silama podržavala kampanju svog oca, aktivno učestvovala u njoj, privlačeći na njegovu stranu neodlučne birače. U vezi s tim, po mišljenju korisnika interneta, upravo će ona, a ne Trampova supruga Melanija, biti u naredne četiri godine prava prva dama SAD.

Uspešna u svemu, Ivanka sa uspehom koristi sve mogućnosti koje joj je dao otac, kao i spoljašnost koju je nasledila od majke. Ona je sa najvišom ocenom završila ekonomski fakultet u Pensilvaniji i kasnije upotrebila svoje znanje prilikom rada u velikim korporacijama, i prilikom osnivanja sopstvene firme.

Zahvaljujući lepom izgledu, Ivanka je krajem 90-ih počela svoju karijeru foto - modela. Ipak, vremenom ova sfera je prestala da je interesuje i nakon završetka studija, ćerka milijardera u potpunosti se prebacila na rad u velikim kompanijama u kojima je zauzimala visoke funkcije.

Sa 26 godina ona je postala potpredsednica korporacije svog oca, „Organizacije Trump“, i do danas se nalazi na njoj. Ivanka je stvorila i sopstveni brend za nakit „Ivanka Tramp“, koji je kasnije počeo da se bavi i odećom i obućom. Zapadni mediji je često nazivaju primerom savremene žene. U svom intervjuu ona govori kako treba doći do cilja, uspeti u biznisu i pritom odvojiti vreme za sopstvenu porodicu.

Ivanka se 2009. godine udala za njujorškog medijskog magnata Geralda Kušnera. Nakon zaključenja braka, ona je promenila religiju — iz protestantske prešla je u judaizam, religiju porodice njenog supruga, pri čemu je dobila jevrejsko ime Jael. U ovom braku Ivanka je rodila dva sina i ćerku.

Sama Ivanka sebe smatra savremenom ćerkom, ali ceni tradicije. Prelazak u judaizam ona naziva jednom od najvažnijih odluka u svom životu.

U intervjuu za „Vogue“ Trampova ćerka je rekla da se hrani košer hranom, uvek poštuje šabat, za vreme kog uvek isključuje sve mobilne telefone.

Zapadni mediji smatraju da Ivanka ulazi u krug najuticajnijih ljudi u Trampovoj okolini. Moguće je da će tako biti i za vreme vladavine novog predsednika.

U svakom slučaju, magazin „Week“ navodi da kada su Trampa pitali koga on naviše ceni, on je bez razmišljanja odgovorio — Ivanku.

Ona je tokom kampanje više držala govora od njegove žene Melanije. Ivanka je najpopularnija među američkim ženama i upravo zahvaljujući svom pozitivnom imidžu, uspela je da privuče na stranu oca taj deo elektorata sa kojim je on imao prilično nategnute odnose zbog mnogobrojnih skandala.

Jedan broj medija smatra da će ona aktivno učestvovati i u vladavini svog oca.

List „Quartz“, između ostalog, izrazio je mišljenje da će prva prava dama SAD biti upravo ćerka izabranog predsednika, a ne njegova supruga Melanija. List „Vanity fair“ je ranije pisao da Trampova žena ne odgovara potpuno liku predizborne kampanje. Dok u slučaju Ivanke nema takav stav.

default

On je jedini čovek koji nije poreklom Kinez, a uspeo je da se priključi njihovoj mafiji.

Džon Vilis (44), poznatiji po nadimku Beli đavo, jedini je belac koji je uspeo da se pridruži vrhu kineske mafije. Vilisa je otac napustio kada je imao dve godine, a kada je napunio 14 preminula mu je majka. Nakon toga bio je prepušten sam sebi. Danima nije imao gde da spava. Počeo je da uzima steroide kako bi vlasnike klubova u Bostonu uverio da je punoletan i dobio posao kao izbacivač.

Prvi kontakt sa kineskom mafijom imao je nakon što je mladića Voping Džoa iz Azije spasio u tiuči ispred koja se odigrala ispred jednog kluba. Mladić mu je tada dao svoj broj telefona, da bi mu se Vilis posle nekoliko dana javio.

Destetak godina kasnije postao je drugi čovek kineske mafije u Americi, a kako piše u FBI izveštajima i jednini čovek koji nije poreklom Kinez, a uspeo je da im se pridruži.

Vilis je brzo naučio dva kineska dijalekta i vijetnamski jezik, pa tako i napredovao u hijerarhiji mafije. Postao je šef telohranitelja Bai Minga koji je bio u vrhu kineske mafije u Bostonu. Za njega je skupljao novac od dužnika i proveravao da ispod njegovih automobila nije postavljena bomba. Postao je Mingova desna ruka.

Ming je tada bio šesti ili sedmi čovek lancu kineske mafije, ali nakon nekoliko hapšenja i ubistava Ming je postao broj jedan, a Vilis njegov zamenik. Tokom '90-ih godina neko vreme je bio u zatvoru iz kog je izašao sa vezama za trgovinu marihuanom. Ipak, članovi kineske mafije su ga upozorili da se ne bavi drogom, jer je njihov klan novac zarađivao od prostitucije i kockanja. 

Vilis je, ipak, nakon toga počeo da krijumčari i prodaje kokain i tablete sa Floride u Boston. Daily Mail piše da je prokrijumčario 260.000 tableta vrednih četiri miliona dolara, ali je kasnije rekao policiji da su vredile i deset puta više. Uhapšen je i 2013. godine i osuđen na 20 godina zatvora. 

Early one morning in Dorchester, Massachusetts, John Willis Junior gently lifted his girlfriend's daughter, Mai Linn, from her sleep. Willis, a burly 39-year-old with close cropped gray hair and bright blue eyes, had been away in Florida and come back to celebrate her ninth birthday that weekend. His beautiful Vietnamese-American girlfriend, Anh Nguyen, suggested they bring Mai Linn to bed with them so she could wake up and see his face first thing.

As Willis lay there beside them, he appreciated how far he'd come. This was what he'd always wanted more than anything: a family and a sense of belonging, even if he had to find them in the most unconventional of ways. Willis was the most notorious gangster in Asian organized crime – and, even more remarkably, the first white man to rise so high in this insular underworld. He was once just another hockey-playing Catholic kid in this working-class Boston neighborhood. But now they knew him here as Bac Guai John. White Devil.

Starting in his teens, he muscled his way up through the ranks to become what U.S. Attorney Timothy E. Moran later called "the kingpin, organizer and leader of a vast conspiracy." His business was oxycodone, the opioid known as pharmaceutical heroin. In less than two years, he trafficked over 260,000 pills up from Florida to the Northeast for profits of more than $4 million – though Willis puts the numbers at "10 times that." And like so many drug lords before him, he blew his cash on oceanfront homes in South Florida, sports cars, strip clubs and speedboats, and was, according to Moran, "a very dangerous, violent man."

This is why Mai Linn never had a chance to celebrate her birthday with Willis after all. Shortly after putting her to bed, there was a pounding downstairs at their front door. "Stay in the room, stay upstairs," Willis told Nguyen and her little girl. "I love you. It's OK. Don't come out!" Shutting the door behind him, he ran down the steps to find dozens of armed cops in helmets and bulletproof vests. 

Jadnik nije mogao da ih ubedi da je on uplatio igru, kao ni to da je Marina poslužila samo da mu donese sreću.

Dvoje prijatelja, Marina Navaro (35) i Jan Flato (66), zavađeni su zbog dobitka na džekpotu u "Hard Rock hotelu & kazinu" u Floridi.

Naime, kockar je ostao bez 100.000 dolara dobijenih u ovoj igri na sreću, a sve zbog toga što je Marini dozvolio da pritisne dugme na slot mašini.

- Ona je tehnički odigrala igru, tako da isplata ide ženi - rekli su iz uprave kazina.

Flato nije mogao da ih ubedi da je on uplatio igru, kao ni to da je Marina poslužila samo da mu donese sreću.

Njih dvoje više ne razgovaraju, a Marina mu još nije isplatila makar deo dobitka.

Video pogledajte ovde:

default

Većina je sigurna da je reč o režiranom filmu, ali komentari skeptika i "vernika" su veoma učestali

Ovo je toliko realan snimak pa se odmah pretpostavlja da je reč o režiranim kadrovima. S druge strane, interesovanje na Jutjubu je ogromno jer se prvi put vidi leteći tanjir koji je sleteo.


Da li možete poverovati u ovaj snimak? Zaista izgleda neverovatno, tako da ljudi svašta komentarišu.

NLO se prizemljio na livadu u nemačkom gradu Rotlingen u Nemačkoj. Reč je o jednom od najkomentarisanijih video snimaka na mreži

I dok se mi "raspravljamo" da li će ova zima biti najhladnija do sada, u Kanadi je sasvim normalno da živa na termometru siđe i do -30.

Koliko je zapravo tamo zaista hladno, pokazuje i video gde jedna devojka izvodi svojevrsni eksperiment. Naime ona je pokazala šta se dešava kada vruću vodu prospete na -30.

On je sedeo u čekaonici ispred doktorske ordinacije. Ušao je jedan bračni par s detetom. Nisu želeli da ni da sednu pored njega

On je sedeo u čekaonici ispred doktorske ordinacije. Ušao je jedan bračni par s detetom. Nisu želeli da ni da sednu pored njega. Potom su svi ušli u ordinaciju. Kada su shvatili ko je ovaj mladi, tamnoputi čovek, sagli su glavu od srama - on je bio donor.

Pogledajte ovaj antirasistički video snimak -  vrlo je poučan.

default

El Čapo predstavlja najvećeg narko dilera 21. veka. Do sada, on je zarađivao daleko više novca od Pabla Eskobara. Imao je svoje veze u svim delovima društva, a njegova želja za moći je bila očigledna. 

Prema rečima supruga trgovaca droge, blizanaca Pedra i Margarita Flores Juniora, koji su blisko sarađivali sa kartelom Sinaloa, El Čapo se brinuo o sebi. Nije se drogirao, nije pio alkohol, želeo je da njegov um i telo bude zdravo. Čak je uzimao vitamine.

- Bio je veoma nasilan čovek tako da su svi bili preplašeni zbog njega. Nije morao da viče, samo bi posmatrao ljude i studirao ih, kao da je gledao kroz njih. Sve je posmatrao, svaku reč koja je izgovorena jer u tom poslu, nikome ne možete da verujte - rekla je jedna od žena narko-bosova.

On je imao i nežnu stranu, dodaje i kaže da ga je sigurno slomilo to što su njen suprug i njegov brat, bili doušnici SAD za El Čapa.

Kada je policija upala u njegovo utvrđenje od dvorca, mogli su se uveriti kakvim je bogatstvom raspolagao El Čapo. Pored tigra, brda novca i najskupljih tehničkih uređaja, pronađena je velika kolekcija ZLATNIH pištolja i skupocenog oružija. Kolekcija je sadržala više desetina pištolja, a kasnijom analizom je utvrđeno da je iz svakog pucano samo jednom. Ne zna se zašto i verovatno se nikada neće otkriti.

Na ovim slikama možete videti kako izgledaju ti skupoceni pištolji. 

Većina je od zlata. 

Naravno, ne može se utvrditi da li je sa njima počinjeno neko ubistvo ili drugo zlodelo. 

Pogledajte samo koliko ti pištolji sjaje, a ne može niko garantovati da policajci neki primerak nisu ostavili za sebe, kao uspomenu, koju će pretvoriti u gomilu zelenih novčanica.

Punih 13 godina jedan od najmoćnijih meksičkih narkobosa poznat kao “El Chapo” živio je  tajno i dobro skriven od lokalnih vlasti. Joaquin Guzman (nadimak “El Chapo”) je napravio  jedan pogrešan potez, gde su ga organi reda i zakonai čekale. 

Jedan od njegovih poznanika bio je prisluškivan, tj . radio je tajno za federalne agente jer je i sam bio uhapšen nešto ranije. Guzman je bio poznat po korišćenju napredne tehnologije, ali ispalo je da je mreža tunela zapravo bila njegov najveći adut . To mu je pomoglo da u nekoliko navrata beži sasvim neopažen.

Meksički marinac je sasvim slučajno pronašao ispod kade, koja su ujedno bila i “vrata”, ulaz u mrežu tunela kojima je El Čapo lako izlazio na kraj sa policijom i najamnicima. Mreža je bila povezana sa kanalizacijom grada, tako da je mogao neometano da se kreće u širokom regionu. 

Kada su meksički marinci zauzeli njegov dom, El Čapo  je pokušao da pobegne kroz kadu do podzemnih tunela. Meksičke specijalne jedinice su zajedno sa američkim DEA agentima otkrile njegovo boravište u području Mazatlan,  pa ga tu sačekali.

Pogledajte kako  to izgleda kada se podigne kada – vrata. Obratite pažnju kako je tunel moderno opremljen i osvetljen, a čak postoji i telefonska mreža, odnosno telefonski aparati u tunelima. 

Strana 6 od 10

Novosti dana Politika Ekspres 

Ekspres Politika predstavlja online magazin sa osvrtom na dnevno političku situaciju u Srbiji i svetu. Ovaj online news portal nije ni u kakvoj vezi sa kompanijom Politika AD koja se bavi izdavanjem magazina: Bazar, Politikin Zabavnik, Ilustrovana Politika, Viva, Svet kompjutera, Mali Politikin Zabavnik, Enigmatika i Razbibriga, kao i dnevnih novina Politika i Sportski žurnal, a koje izlaze pod firmom Politika novine i magazin. Politika Ekspres Online predstavlja poslednji pravi tabloid u Srbiji koji se nalazi među TOP 50 najčitanijih sajtova u Srbiji

Go to top